Dečje infektivne bolesti predstavljaju medicinsku specijalnost koja obuhvata sve zarazne bolesti prouzrokovane bakterijama, virusima, parazitima i gljivicama u periodu od rođenja do kraja adolescentskog doba. Činjenica da je imunski sistem dece još uvek u fazi razvoja uslovljava da infekcije u ovoj starosnoj grupi imaju drugačiji tok u odnosu na odrasle, te da zahtevaju poseban specijalistički pristup.
Grana dečjih infektivnih bolesti upravlja stanjima iz širokog spektra – od jednostavnih infekcija gornjih disajnih puteva do složenih i rezistentnih bolničkih infekcija. Rano postavljanje dijagnoze i pravilno planiranje lečenja od izuzetnog su značaja kako bi se sprečile komplikacije i obezbedilo da rast i razvoj dece ne budu narušeni.
Šta su dečje infektivne bolesti?
Dečje infektivne bolesti predstavljaju naučnu oblast koja proučava kliničke manifestacije nastale prodorom mikroorganizama u organizam kod pojedinaca uzrasta od 0 do 18 godina. Osnovna razlika u odnosu na infektivne bolesti kod odraslih jeste u tome što se dečji metabolizam i imunski odgovor razlikuju u zavisnosti od starosnih grupa (novorođenčad, odojčad, mala deca itd.).
Dečje infektivne bolesti ne bave se samo lečenjem postojećih bolesti, već imaju važnu ulogu i u praksi preventivne medicine, kao što su kreiranje strategija imunizacije (vakcinacije) i upravljanje epidemijama. U savremenoj medicini, specijalisti za dečje infektivne bolesti takođe se smatraju autoritetima u oblasti rezistentnih bakterijskih infekcija i retkih tropskih bolesti.
Za više informacija možete popuniti formular u nastavku.
Koji su uzroci infekcija kod dece?
U nastanku infekcija u dečjem uzrastu istovremeno ulogu imaju faktori sredine, higijenske navike i biološke predispozicije. Putevi unosa uzročnika bolesti u organizam i uzroci infekcija kod dece su sledeći:
- Patogeni mikroorganizmi: Osnovni uzročnici su virusi (najčešći uzrok), bakterije, gljivice i paraziti.
- Razvoj imunskog sistema: Činjenica da imunska memorija kod beba i male dece još uvek nije formirana predstavlja značajan faktor.
- Vrtićko i školsko okruženje: U zatvorenim i prepunim prostorima prenos putem kapljične infekcije odvija se veoma brzo.
- Nedostatak higijene: Nedovoljno razvijena navika pranja ruku i prenos infekcija orofekalnim putem (putem kontakta ruku i usta) predstavljaju uzrok infekcija.
- Propusti u vakcinaciji: Kao posledica nepridržavanja redovnog kalendara vakcinacije mogu se razviti bolesti koje se mogu sprečiti.
Koji su simptomi dečijih infektivnih bolesti?
Iako se infekcije manifestuju različitim simptomima u zavisnosti od sistema organa koji je zahvaćen, određeni opšti znaci se često uočavaju kod dece. Simptomi dečijih infektivnih bolesti su sledeći:
- Povišena temperatura: Karakteriše je porast telesne temperature na 38 °C i više. To je najosnovniji odbrambeni mehanizam organizma protiv infekcije.
- Malaksalost i gubitak apetita: Predstavljaju izrazit pad nivoa svakodnevnih aktivnosti deteta i odbijanje hrane.
- Osip: Manifestuje se u vidu crvenila, kvržica ili plikova ispunjenih tečnošću koji se formiraju na koži.
- Respiratorne tegobe: Karakterišu ih brzo disanje, kašalj, sviranje u grudima ili začepljenost nosa.
- Problemi sa digestivnim sistemom: Obuhvataju gastrointestinalne tegobe kao što su povraćanje, bol u stomaku i proliv.
- Bolovi u zglobovima i mišićima: Predstavljaju bolna stanja koja uzrokuju ograničenje pokretljivosti.
Koje su najčešće dečje infekcije?
Najčešća oboljenja u dečjem uzrastu obično pogađaju respiratorni i digestivni sistem. Najčešće dečje infektivne bolesti koje se sreću u pedijatrijskim klinikama jesu sledeće:
- Infekcije gornjih disajnih puteva: Prehlada, grip (influenza), sinuzitis i faringitis.
- Infekcije donjih disajnih puteva: Bronhitis, bronhiolitis i upala pluća (pneumonija).
- Osipne bolesti: Boginje, morbili, rubeola, bolest ruku, stopala i usta, kao i peta/šesta bolest ( trodnevna groznica).
- Infekcije urinarnog trakta: Urinarne infekcije i cistitis.
- Gastrointestinalne infekcije: Rotavirus, norovirus i prolivi bakterijskog porekla.
- Infekcije centralnog nervnog sistema: Meningitis i encefalitis (hitna stanja koja zahtevaju stručnu intervenciju).
Koje su metode dijagnostikovanja dečijih infektivnih bolesti?
Dijagnostički proces dečijih infektivnih bolesti počinje fizičkim pregledom od strane lekara specijaliste, nakon čega se nastavlja uzimanjem anamneze. U zavisnosti od vrste infekcije na koju se sumnja, mogu se zatražiti dodatne analize. Metode dijagnostikovanja dečijih infektivnih bolesti su sledeće:
- Kompletna krvna slika (hemogram): Prisustvo infekcije se proverava uvidom u nivo belih krvnih zrnaca (leukocita).
- Bris grla: Primenjuje se radi utvrđivanja postojanja bakterijske infekcije grla.
- Analiza i urinokultura: Koriste se za otkrivanje infekcija urinarnog trakta koje mogu imati prikriven tok.
- Brzi antigenski testovi: Omogućavaju brzo utvrđivanje specifičnih uzročnika kao što su influenca (grip) ili Strep-A.
- Metode imidzinga (rendgen / ultrazvuk): Preferiraju se radi vizuelizacije zahvaćenosti pluća ili apcesa na organima.
- CRP i sedimentacija: Primenjuju se radi utvrđivanja stepena inflamacije u organizmu.
Što se tiče procesa lečenja, on je usmeren na samog uzročnika. Kod virusnih infekcija se obično primenjuje simptomatski pristup (antipiretici – lekovi za snižavanje temperature, nadoknada tečnosti, odmor), dok je kod bakterijskih infekcija primena odgovarajuće doze antibiotika od suštinskog značaja. Plan lečenja se precizno računa u skladu sa uzrastom i težinom deteta.
Kada se treba obratiti stručnjaku za dečje infektivne bolesti?
Rutinske infekcije kod dece obično leče specijalisti dečje bolesti i pedijatrije, međutim, ukoliko se bolest ponavlja, ne reaguje na lečenje ili postoji sumnja na imunodeficijenciju (poremećaj imuniteta), neophodno je obratiti se specijalisti za dečje infektivne bolesti. U sledećim situacijama lekaru se treba obratiti bez gubljenja vremena:
- Visoka temperatura koja ne spada i traje duže od 3 dana
- Zamućenje svesti ili izrazita pospanost
- Ljubičasti osipi po koži koji ne blede na pritisak
- Jako povraćanje koje onemogućava hranjenje i znakovi dehidracije
Često postavljana pitanja o dečjim infektivnim bolestima
Da li svakom detetu sa povišenom temperaturom treba uključiti antibiotik?
Ne, antibiotici deluju samo na bakterijske infekcije; u stanjima poput gripa ili prehlade, čiji su uzročnici virusi, antibiotici se ne smeju koristiti.
Da li je bolest ruku, stopala i usta kod dece zarazna?
Da, u pitanju je viralna bolest koja se vrlo brzo širi, posebno u vrtićkom okruženju, usled bliskog kontakta, zajedničkog korišćenja igračaka i putem kapljične infekcije.
Da li treba koristiti lekove za jačanje imunskog sistema?
Pre svega se preporučuju uravnotežena ishrana, redovan san i uredna vakcinacija; suplementi se obavezno moraju koristiti pod nadzorom lekara.
Da li dete koje je primilo vakcinu protiv boginja može ponovo da oboli?
Verovatnoća da vakcinisana deca obole od ove bolesti izuzetno je mala; čak i ako dođe do oboljenja, ono ima vrlo blag tok i protiče bez komplikacija.
Šta uzrokuje infekcije urinarnog trakta kod beba?
Kod beba one se obično javljaju usled higijenskih faktora, neredovne zamene pelena tokom dužeg vremenskog perioda ili urođenih anatomskih anomalija mokraćnih puteva.
Kada se daje vakcina protiv meningitisa kod dece?
Vakcine protiv meningitisa mogu se nalaziti u redovnom kalendaru vakcinacije ili spadati u kategoriju preporučenih vakcina; obično počinju da se primenjuju u odgovarajućim dozama počev od drugog meseca života.
Kako treba da izgleda ishrana deteta koje ima dijareju?
Treba izbegavati masnu i slatku hranu; preporučuju se breskve, banane, pirinčana kaša, kuvani krompir i unos dosta tečnosti.
Da li je normalno da deca koja kreću u vrtić često obolevaju?
Da, ova pojava, u narodu poznata i kao „vrtićki sindrom“, predstavlja sastavni deo procesa sticanja imuniteta usled prvog susreta deteta sa različitim mikroorganizmima.